Trening “Mehanizmi za utvrđivanje i kazivanje istine o prošlosti”
Beograd 26-27. maj 2008.

28.05.2008. Sarajevo

Uvod:

Istraživačko dokumentacioni centar (IDC), Fond za humanitarno pravo (FHP) i Documenta organizovali su u suradnji sa Međunarodnim centrom za suočavanje s prošlošću trening “Mehanizmi za utvrđivanje i kazivanje istine o prošlosti” u Beogradu, Srbiji. Namjera je bila oformiti snažne grupe aktivista koji bi u okviru regionalnih konsultacija planirali osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji. Trening je bio usmjeren na karakteristike komisije za istinu, njihovu misiju, dobre i loše strane različitih modela i ponudio je komparativne primjere komisija za istinu u svijetu.

Ovaj trening je bio logični korak nakon tri regionalna foruma, brojnih konsultacija i radionica o uspostavljanju komisije o istini koje su ove tri organizacije podržale u suradnji sa regionalnim nevladinim organizacijama. Osnivanje ovakvog tijela koje bi istraživalo ozbiljna kršenja ljudskih prava je veoma bitan preduslov za izgradnju demokratskog društva u postkonfliktinim društvima.

Prvi dan:

Predavač, g. Mark Freeman iz Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu, objasnio je, na početku treninga, strukturu i ciljeve treninga, te predstavio ideju komisije za istinu i ostala tijela koja se bave problemom ozbiljnog kršenja ljudskih prava. Naveo je deset osnovnih karakteristika koje komisija za istinu ima i pojasnio njenu misiju i njen doprinos istini i pravdi u postkonfliktnim regijama. Komisija za istinu isto tako može predstavljati prvi korak ka reparaciji žrtava i doprinijeti organiziranju javnih debata o poštivanju ljudskog dostojanstva. Brojne komisije za istinu su osnivane i svaka od njih je specifična na svoj način. Zbog toga je predavač sesiju prvog dana zaključio kratkim uvodom o radu komisije za istinu u dvadeset i četiri zemlje . Učesnici su imali priliku dobiti konkretne primjere rada komisije za istinu koji bi se mogli dalje iskoristiti za potrebe Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji. Tokom diskusije učesnici su pokazali veliki interest i veliko znanje o prezentiranoj temi.

Dan drugi:

Nakon prvog dijela predavanja o karakteristikama i misiji komisije za istinu, te kratkog uvoda o iskustvima drugih postkonfliktnih regiona kada je riječ o ozbiljnim kršenjima ljudskih prava, slijedeći korak je bio da se analizira važnost javnih saslušanja. Javna saslušanja predstavljaju veoma bitan aspekt komisije za istinu zato što kreiraju atmosferu u kojoj se najveća pažnja posvećuje žrtvama i vraća im se dostojanstvo. S druge strane, javna saslušanja često zavise od bezbjedonosne situacije u zemlji i finansijskih mogućnosti komisije. Kako bi dobili jasniju sliku značaja javnih saslušanja i neophodnosti komisije za istinu, predavač je smatrao da bi bilo korisno prikazati dokumentarni film o komisijama za istinu u Maroku, Istočnom Timoru i Peruu. Dokumentarni film je demonstrirao rezultate komisije za istinu, njen veliki uticaj na život žrtava putem osiguravanja reparacija ili jednostavnim pružanjem mogućnosti javnog svjedočenja o onome što se dogodilo njima i njihovim najbližim.

Na kraju svog mandata, svaka komisija za istinu podnosi finalni izvještaj koji najčešće sadrži preporuke vladi određene zemlje. U nekim slučajevima oformljena su tijela za praćenje implementacije tih preporuka, proces u kome civilno društvo ima važnu ulogu. Finalni izvještaj je od velike važnosti jer predstavlja nepristrasan i detaljan zapis koji se može iskoristiti na sudu, a može služiti i kao edukativni instrument budućim generacijama.

Nakon iscrpnog predavanja o komisiji za istinu slijedio je praktičniji i konkretniji dio vezan za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji. Otvorena je diskusija sa ciljem nalaženja praktičnih rješenja za osnivanje komisije. Najčešće dileme učesnika odnosile su se na kapacitet i volju vlada zemalja da se dogovore o osnivanju komisije koja bi radila u ovoj regiji. Dvosatna debata donijela je brojna pitanja, dileme i odgovore.

Zaključak:

Nakon iscrpne dvosatne debate donesen je zaključak da je osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji apsolutno neophodno kako bi se došlo do preciznih činjenica o sukobima u regiji i kako bi se pomogao proces pomirenja. Svi su učesnici bili podijeljeni u radne grupe sa različitim fokusom: mediji, mladi, žrtve, kampanja, javno zagovaranje i organizacije civilnog društva. Nakon završetka sesije članovi odbora i članovi radnih grupa su se sastali kako bi diskutirali o slijedećim koracima ka osnivanju Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji.

 LISTA UČESNIKA »»»»»»