/ Intervju za Glas Srpske /

Poštovana gospođo Klepić,

U prilogu su odgovori na pitanja koja ste nam proslijedili faksom. Želim Vam zahvaliti na iskazanom interesu i nadam se da će naša saradnja biti nastavljena u obostranom interesu, a naročito u interesu porodica žrtava koje žele istinu o stradanjima svojih najdražih.

S poštovanjem,    

Mirsad Tokača,    

predsjednik IDC-a

ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONI CENTAR - SARAJEVO

DUBROVAČKA 2

71000 SARAJEVO

TEL 033 258 770

FAX 033 258 771

E-MAIL:centar@idc.org.ba

WEB:      www.idc.org.ba

Odgovori na pitanja :

•  Radi se o projektu čiji je naziv " Gubici stanovništva u Bosni i Hercegovini 92-95 ", a koji ima za cilj uspostavljanje jedinstvene baze podataka svih građana koji su poginuli ili nestali u navedenom periodu, bez obzira da li su civili ili pripadnici oružanih formacija. Dakle, osnovni kriterij je da su poginula lica bili građani - državljani BiH po popisu iz 1991. godine. Naravno, istraživanje će detaljno utvrditi način stradanja, vrijeme, status tokom rata ( civili, vojnici ), kao i druge podatke o svakoj stradaloj osobi. Za realizaciju prve faze, koja podrazumjeva istraživanja na terenu, odnosno prikupljanje svih relevantnih podataka o poginulim licima obezbijeđena su sredstva u visini od 300.000 KM, što su sredstva kojima trebaju biti pokriveni osnovni materijalni troškovi, jer je najveći dio našeg rada temeljen na volonterskom radu. Prva faza je započela u oktobru 2003. godine i biće okončana u prva tri mjeseca naredne godine. Za drugu fazu koja će podrazumijevati izradu analiza i publikovanje rezultata istraživanja trebaće obezbijediti dodatna sredstva. Priprema budžeta za drugu fazu je upravo u toku. Naša predviđanja su da bi cijeli projekat mogao biti okončan najdalje do kraja naredne godine, mada su naše želje da, ukoliko budemo raspolagali sa dovoljno sredstava angažiramo dodatne saradnike kako bi ubrzali poslove i skratili rok barem za četiri mjeseca.

•  Naša metodologija podrazumijeva korištenje svih dostupnih izvora podataka na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine i obuhvat svih opština po teritorijalnoj organizaciji Bosne i Hercegovine koja je važila prije Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer su ljudi bili prijavljeni na određene adrese 1992. godine, a sve što će se događati nakon toga, uključujući i njihovu pogibiju, koja se dešavala na drugim mjestima ( van mjesta gdje su bili nastanjeni u trenutku izbijanja rata ) treba biti istraženo i analizirano na način da pokaže šta se zapravo dešavalo svakoj poginuloj osobi individualno. Naša saradnja usmjerena je prema svim institucijama i pojedincima, asocijacijama žrtava, porodicama, državnim organima, medijima na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, a koji mogu ponuditi relevantnu informaciju o sudbini pojedinaca.

•  Do sada smo koristili više od 400 raznih izvora podataka, kako domaćih tako i organizacija i institucija koje su se bavili istraživanjima, a koja u sebi sadrže podatke o žrtvama, kao naprimjer Međunarodni crveni krst - križ, Međunarodna komisija za nestale i sl.

•  Do sada smo prikupili više od 350.000 imena. Međutim, treba upozoriti da se mnoga imena dupliraju, zavisno od izvora koje koristimo, tako da smo kroz fazu pročišćavanja podataka, zaključno sa 10. novembrom 2004. godine imali nešto više od 75.000 imena za koja možemo smatrati da su vjerodostojna i da čine konačan spisak izveden iz gore pomenutog broja ukupno unesenih imena. Naravno, ovaj broj je trenutan jer se svakodnevno mijenja i prema dinamici unosa koju smo ovih dana intenzivirali radom u dvije smjene, očekujemo da će listu do kraja godine činiti oko 90.000 imena. O konačnom broju je još teško govoriti, ali je sasvim izvjesno da će, na sreću, biti znatno manji od ranijih grubih i politiziranih procjena.

•  Ne postoji. Međutim, to je dobro, jer je dosadašnja praksa pokazala da je etničko - religijsko - entitetski pristup ovome problemu proizvodio samo nove probleme, a nikako bio doprinos potpunoj istini o razmjerama stradanju bosanskih državljana. Nažalost, na državnom nivou je bilo mnogo opstrukcija u obavljanju istraživanja ovakve vrste i jedino rješenje da se ona obave bio je način koji smo mi odabrali, a to je da to uradimo potpuno neovisno od uticaja državnih struktura i različitih političkih uticaja, a da pri tome obuhvatimo cijelu zemlju. Jedini način da se to uradi bio je da se pronađe finansijer koji će potpuno razumjeti važnost konačnog popisa žrtava i njegovog uticaja na prekid manipulacije brojevima žrtava. Srećom, naišli smo na razumijevanje ambasade Norveške u Bosni i Hercegovini i uz njihovu pomoć smo u fazi koja nam realno omogućuje da projekat uspješno privedemo kraju.