21. Mart 2005.

P R E P O R U K A

Ovim pismom želim preporučiti Mirsada Tokaču i Istraživačko dokumentacioni centar Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Mirsada poznajem još od septembra, 2004. Možda je, ipak, mnogo važnije naglasiti da od prošle godine radim sa IDC bazom podataka.

Još od 1991, dizajnirao sam i implementirao informacioni menadžment sistem i provodio kvantitativne analize za sveobuhvatne projekte baza podataka u oblasti ljudskih prava kao i komisija za istinu, nevladine organizacije, tribunale i misije Ujedinjenih Nacija u El Salvadoru, Etijopiji, Gvatemali, Haitiju, Južnoj Africi, Kosovu, Sierra Leoneu, Čadu, Šri Lanci, Peruu, Kolumbiji i Istočnom Timoru.

U najvećem dijelu moga rada nastojao sam pronalaziti načine korištenja baza podataka u oblasti ljudskih prava kako bih proračunavao ukupan broj dokumentovanih događaja, uključujući ubijanja, nestanke, prisilnu migraciju, mučenja i zatvaranje.

Najsloženije u ovome radu nije određivanje onoga što je poznato kroz bazu podataka: taj dio je relativno lagan. Teži dio je saznati koliko relevantnih fenomena nikada nije dokumentovano. Nepoznati dijelovi socijalne historije masovnog nasilja često puta je veći nego dio koji je zabilježen u društveno-historijskom pamćenju.

Neprijavljeni slučajevi nasilja mogu nadvladati bilo koji pokušaj da se spoznaju obrasci. Ukoliko se dogodi 10.000 ubistava na jednom mjestu, ali samo 100 ubistava je prijavljeno, statistička analiza urađena o izviještenim ubijanjima imat će male šanse da ispravno predstavi istinske obrasce. Postoje statističke tehnike koje se mogu koristiti u procjeni nedokumentovanih umrlih, a baza IDC-a je idealno dizajnirana za ovu vrstu proračuna.

U post-konfliktnom društvu često se pozicija pristrasnosti raspravlja o tome ko je bio odgovoran za većinu zločina. U interesu svake strane je da sebe predstave kao žrtvu a njihovu suprotnu stranu kao agresora. Velike sile su često učesnici u kreiranju ovih lažnih moralnih jednakosti: u interesu kratkoročnih sporazuma, neki posrednici preporučuju da svaka strana prihvati dio odgovornosti i tako stavljaju po strani pitanja istine o prošlosti i odgovornosti u sadašnjosti.

U kontekstu masovnih zločina, gdje su stotine hiljada ljudi ubijeni i nestali, suprotstavljene pozicije se ne mogu pomiriti sve dok su argumenti utemeljeni na nivou priča. Čak i kad je istinska odgovornost uveliko nesimetrična, gdje je jedna strana učinila nekoliko puta više nasilja nego druga strana, u anegdotalnoj debati, svaka strana može nastaviti iznalaziti nove slučajeve i daleko nakon što su ih svi prestali slušati. Samo strogi i transparentni statistički proračuni mogu ponuditi izlaz iz ove dileme.

Statističko razumjevanje masovnih zločina je način kako bi se spriječila oba problema: dobra statistička analiza sprječava analitičke nejasnoće koje su rezultat nedovoljnog izvještavanja i ona premašuje ograničenja anegodotalnog dokazivanja. Ovo je dostignuće kojem su se Mirsad i IDC približili u Bosni i Hercegovini. Izgradio sam baze podataka širom svijeta, uključujući sedam komisija za istinu. Baza podataka koju su izgradili Mirsad i kolege u IDC-u, sasvim doslovno, je najveća ikad prikupljena. Ona uključuje 259,969 pojedinačno dokumentovanih izvještaja. Kada se obilježe duplicirani izvještaji, onda ima više od 86,068 jedinstvenih, potpuno identifikovanih pojedinačnih žrtava.

Bogatstvo i širina ove baze podataka je začuđujuća. Ono što sam našao daleko impresivnijim jeste preciznost i pažnja kojom su sačinili izvještaje. Svi izvještaji o svakoj pojedinačnoj žrtvi su dostupni pojedinačno. Postoji preko četrnaest nezavisnih tokova informacija kombinovanih u ovoj bazi podataka. Ovo znači da se individualne žrtve mogu, u teoriji, pojaviti u svih četrnaest izvora.

Prikazao sam dokaze ove vrste kao svjedok ekspert u suđenju Slobodanu Miloševiću koristeći baze podataka koja dokumentuje ubijanja i migracije na Kosovu 1999. (Naša baza podataka je bila daleko manja nego što je ima IDC). Moj argumenat je bio da ovaj dokaz pobija tvrdnju odbrane da su ubijanja i migracije mogle biti prouzrokovane od strane NATO ili KLA gerile.   Dok čekamo na odluku sudaca, a oni su pažljivo zauzeti dokazom, čini mi se da su razumjeli njenu važnost.

U veoma početnoj analizi, udružio sam IDC izvore baze podataka u četiri tipa (vojni, press, porodični ili svjedočenje svjedoka i administrativni izvori). Više od 69% arhive uključuje više od jednog od ovih izvora, gdje je veća gustoća izvještavanja nego što sam ikada vidio u bilo kojem prijašnjem projektu.

Organizovanje podataka u ovom slučaju znači da se podaci iz IDC-a mogu koristiti u proračunu konačnih procjena ukupnih ubojstava u ratu u Bosni i Hercegovini. Ovo bi trebalo obuhvatiti i žrtve poginule tokom borbenih aktivnosti u svim glavnim vojnim snagama, kao i žrtve iz različitih etičkih skupina, posmatrane kroz vrijeme, prostor i tip zločina. Ova baza podataka je bogatija nego bilo šta dostupno Međunarodnom Tribunalu za bivšu Jugoslaviju. Procjene koje se mogu proizvesti od ove baze bit će, prema tome, pouzdanije nego postojeće analize.

IDC baza podataka može imati značajan uticaj kako historija bosanskog rata treba biti shvaćena. Iz razgovora sa Mirsadom i osobljem IDC-a, mislim da je ovaj potencijal u mnogo čemu rezultat njihove vizije. Za više od 10 godina, ovaj tim je nepokoljebljivo fokusiran na važnost visoko kvalitetne dokumentacije.

Ispred moje organizacije, predložio sam Analitičkoj grupi za ljudska prava da radi sa IDC-om na analizama njihove baze podataka. Vjerujemo da će ova analiza biti ogroman doprinos socijalnoj historiji Balkanskih ratova 90-tih, optužbama u Hagu i historijskom sjećanju na žrtve.

Molimo Vas da se ne ustručavate kontaktirati me za više informacija o Mirsadu Tokači ili bazi podataka Istraživačkog dokumentacionog centra.

Iskreno vaš,

Patrick Ball, Ph.D.

Director, Human Rights Program

The Benetech Initiative

480 S. California Ave, Suite 201

Palo Alto, CA 94306

pball@martus.org