Saopštenje Regionalnog tima za praćenje suđenja za ratne zločine

Zajednički rad Istraživačko dokumentacionog centra iz Sarajeva, Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka na projektu «Praćenje suđenja za ratne zločine u regionu» zvanično je započeo 1. novembra 2004. godine. Pre početka rada na projektu, u martu 2004. godine, formiran je regionalni tim posmatrača suđenja za ratne zločine, koji čine predstavnici navedenih organizacija. Prvo suđenje koji je tim počeo da prati je suđenje u slučaju Ovčara pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu.

U dosadašnjem toku rada Regionalni tim je pratio osam suđenja od kojih je tri završeno (slučaj Matanović pred Okružnim sudom u Banja Luci, slučaj Čančar pred Kantonalnim sudom u Sarajevu i slučaj Bjelovarske grupe pred Županijskim sudom u Varažadinu), a pet je još uvek u toku (slučaj Ovčara, slučaj Koranski most pred Žuopanijskim sudom u Karlovcu, slučaj Lovas i Borovo selo pred Županijskim sudom u Vukovaru i slučaj Branjin Vrh pred Županijskim sudom u Osijeku). Jedno od suđenja koje je završeno, a koje su posmatrači Regionalnog tima aktivno pratili jeste suđenje 11- orici prijedorskih policajaca za protivpravno pritvaranje - ratni zločin protiv civilnog stanovništva - porodice Matanović. Ovo suđenje, koje je ujedno i prvo suđenje za ratni zločin u Republici Srpskoj okončano je pred prvostepenim većem Okružnog suda u Banja Luci. Na osnovu praćenja ovog suđenja, Regionalni tim zaključio je da oslobađajuća presuda u ovom slučaju ukazuje na manjkavu istragu i pasivnu ulogu Tužilaštva i Sudskog veća u pribavljanju dokaza.

Teško je prihvatiti ukazivanje Sudskog veća da su mnogi važni dokazi izgubljeni prilikom uništavanja dokumentacije CJB Prijedor, koje je navodno izvršio načelnik u to vreme, Simo Drljača. Budući da je u vreme suđenja pokrenuta istraga za ubistvo porodice Matanović, postavlja se pitanje zašto taj postupak nije spojen sa predmetom za protivzakonito pritvaranje, nego se nastavlja sa neopravdanim odugovlačenjem postupka. Što se tiče utvrđivanja odgovornosti za ovo krivično delo, relevantno je napomenuti da je stav sudske prakse Haškog tribunala da odgovornost za protivpravno pritvaranje može postojati jedino kada lice koje izvrši pritvaranje ima mandat da to pritvaranje i prekine. U ovom slučaju, Sudsko veće je zaključilo da niko od optuženih nije imao takav mandat, iako je optuženi Ranko Jakovljević bio na poziciji nadređene vlasti u odnosu na ostale optužene.

U narednom perodu Regionalni tim će nastaviti sa praćenjem suđenja za ratne zločine pred sudovima u BiH, Hrvatskoj i SCG, pri čemu će posebno usmeriti pažnju na postupke koji su u toku i postupke koji budu preneti od strane Haškog tribunala domaćim pravosudnim organima.